top of page

Press

Zašto ste poželjeli raditi priču o Lopudskoj sirotici? Ipak je to legenda nadahnuća za klasične autore starije hrvatske književnosti, od baroka do romantizma, dok ste vi u svijetu animacije i ilustracije poznatiji po naslovima zainteresiranima za domaći društveno-politički svagdan, za stvari kao što su karikature “Mladine” ili televizijski ciklus “Laku noć, Hrvatska”?

- Kao ni mnogi kontinentalci, tako ni ja ne bih znao za postojanje legende da nije bilo projekta u kojem sam početkom 80-ih sudjelovao kao član danas kultne kazališne grupe Coccolemocco. U sklopu Dana teatra u Dubrovniku “Lopudska” je bila uprizorena u jednom višednevnom megaspektaklu koji se odigravao na raznim lokacijama Dubrovnika. Bilo je tu svega.

Povratkom u Zagreb postao sam svjestan porazne činjenice da u Zagrebu nitko nema pojma o “Lopudskoj”. Kako

 

Slobodna dalmacija

09.11.2013.

Moja ‘Lopudska sirotica’ je čedna cura                                    izvadak iz intervjua

sam se u to vrijeme već bio “zakvačio” za animaciju, ideja o filmu nametnula se sama po sebi, ali pojavila su se tri realna ograničenja.

Prvo je bilo da sam u Zagreb filmu tek trčkarao u kratkim hlačama i maksimum kojem sam se mogao nadati od producenta mogao je biti ne duži od tri minute. Drugo je bilo izravno vezano za prvo - već u prvim skiciranjima bilo je jasno da je tek dugi metar onaj pravi format za “Lopudsku”, a Zagreb film je tradicionalno naginjao kratkom metru i filmovima u kojima se ne priča.

Treći čavao u taj sanduk sam si zabijao sam. Već tada sam film vidio ovakvim kakvog ga danas radimo. Za tadašnje tehničke mogućnosti cel-animacije neizvedivo. Kako bilo, tada sam u šali znao govoriti kako ću po svemu sudeći biti najstariji debitant u povijesti hrvatske kinematografije. Ispada da je šala bila vizionarsko copranje.

Slobodni sam strijelac na tržišnoj vjetrometini tako da nije toliko pitanje interesa za društveno-politički svagdan koliko je u pitanju logika ponude i potražnje. Osobno nikad nisam bio fahidiot i realno imam veći problem s nedostatkom vremena nego s idejama i područjima koja su mi interes. Ukalupljivanje, isključivo vezivanje za neko interesno područje, temu ili žanr mi je dosadno, a sve dalje od toga posljedica je spleta okolnosti na koje zahvaljujući aktualnom trenutku u kojem živimo nažalost nisam pretjerano u mogućnosti utjecati.

 

Po najavi, čini se da ćemo gledati animirani film u inačici hiperrealizma, nešto što smo, primjerice, u hollywoodskoj kinematografiji gledali u naslovima kao što su Zemeckisovi Polarni Express (2004.) i Beowulf (2007.). U kolikoj je mjeri zahtjevno realizirati tako nešto u uvjetima naše nezavisne produkcije?

- Istina je još drastičnija. Tehnički pristup u “Lopudskoj” potpuno je originalan. Filmovi koje spominjete u cijelosti su rađeni 3D tehnikom, a naš pristup je i za hollywoodske uvjete misija od koje bi svaki razumni producent dobio čir na dvanaestercu.

I sam predsjednik Josipović osvrnuo se na to pitanje kad nas je ugostio u svom kabinetu. Prepoznao je vrijednost naših napora i entuzijazam kojim gazimo po tom trnju. Nezavisna produkcija nije naš veseli odabir već jedini raspoloživi pristup. Naprosto, nismo pristali parazitski vrtjeti palčevima i čekati hoće li nam se tkogod smilovati.

Najlakše je sjediti na kavi s pričom o sjajnoj ideji koja uporno ne nailazi na razumijevanje onih kojima je posao prepoznavanje i vrednovanje tih ideja kroz koncept bodovanja gdje mnogo toga ovisi o pitanju “Na kojim ste festivalima sudjelovali dosad i koje ste nagrade pritom pokupili? “

Radimo dobru stvar. Vjerujemo u nju i guramo taj kamen uzbrdo ma koliko strmo bilo.

Godine 2010., kada sam na kavama u kvartovskom kafiću iscrtavao knjigu snimanja, taj sam kamen gurao sam. Danas je uz mene ekipa. Neprocjenjivi “oni” koji su mi poklonili svoje povjerenje, i kamen sada guramo zajedno.

Danas je tu nezamjenjiva Ina koja vještinom čarobnice amortizira sve moje valove. Igor - briljantni operativac, maestralna Sandra, veličanstveni Nikša, Timor, Alan... ili Elvis koji čeka u niskom startu. Svi oni kojima nije bilo potrebno više od tri minute da shvate. Zahvaljujući njima utemeljen je stav - 180 sekundi.

 

I u karikaturama i u ciklusu “Laku noć, Hrvatska” imate prstohvat interpretacije koji, uvjetno rečeno, nije za najmlađe. Hoće li i “Lopudska sirotica” imati privilegirani dobni okvir publike?

- "Laku noć, Hrvatska” nije bio izvorno moj projekt. Producent Željko Zima pozvao me je na njega kad je već bio postavljen temelj na kojem su dotad radili oko pola godine. Pristup je bio definiran, a ja sam preuzeo to kormilo u jednom prilično kompleksnom trenutku elaboriranje kojeg bi nas sad odvelo u jednu sasvim off topic priču.

Ostalog što se tiče, recimo to ovako – ja sam estet i volim sve što je lijepo i zanimljivo. “Lopudska” će biti gotovo čedna. U prvom redu lijepa i zanimljiva. Sama priča ima sasvim dovoljno začina da su joj oni ekscesni nepotrebni. Bit će to film za široku publiku koja će, po našem usvojenom konceptu “180 sekundi”, već prije isteka treće minute potpuno zaboraviti da gleda film koji je animiran.

 

Nikša Kušelj imat će glavnu ulogu, tj. dat će glas i lik za nju. Tko će glumiti Maru i ostale likove?

- Što se Mare tiče, koristimo privilegij komocije koju nam pruža specifičnost produkcije. Čeka nas paklenih 500-tinjak kadrova. Marinih je 300-tinjak. Imamo dakle 200 kadrova fore koji nam kupuju vrijeme da ne brzamo s odlukom. Trenutno bih mogao reći samo to da se naziru obrisi, ali pričekat ćemo još malo prije negoli uperimo reflektor u njeno lice. Kad odluka padne, mora biti ona prava. U ostalim će likovima biti kojekakvih iznenađenja. Ostavimo to za neku sljedeću rundu razgovora.

 

Kad ćemo gledati premijeru filma? I gdje?

- U ljeto 2016. Čeka nas dvije i pol godine produkcije. Ni u Hollywoodu ne ide brže, a što se premijere tiče, jedino logično mjesto vidim na Lopudu. Ali, napravimo prvo film.

JAKOV KOSANOVIĆ

Slobodna dalmacija, 09.11.2013.

 

bottom of page